Kako odabrati cajon

Cajon je kutija na kojoj sjediš i istovremeno na njoj sviraš, i to je najpraktičniji udaraljkaški instrument koji možeš kupiti. Nastao je u Peruu, gdje su robovi bubnjali po transportnim sanducima, u flamenco ga je sedamdesetih donio Paco de Lucía, a otad se našao apsolutno svugdje, od sviranja uz vatru preko akustičnih koncerata do studija.

Razlog je jednostavan. Zauzima manje mjesta od stolice, ne treba mu stalak ni ugađanje, a sviraš na njemu rukama, pa iz jednog komada drva dobiješ i bas i snare. Proći ćemo kako zapravo radi, od čega se izrađuje, koja ti veličina treba i što uz njega dokupiti.

Prednja ploča zove se tapa i tanja je od ostatka tijela, jer upravo ona titra. Kad udariš po sredini, dobiješ dubok bas ton koji u ritmu zamjenjuje bas bubanj, a kad udariš u gornji kut, oglasi se oštar pucketavi zvuk koji zamjenjuje snare.

Za to pucketanje odgovoran je snare sustav skriven unutra. To su ili gitarske žice ili metalne opruge napete iznutra tik ispod gornjeg ruba tape, o koju pri svakom udarcu zapnu. Straga je otvor kroz koji zvuk izlazi van, i baš zato cajon nikad ne naslanjaj leđima na zid.

Cijeli ritam dakle odsviraš na dva mjesta jedne ploče i to je razlog zašto se cajon uči brže od bubnjarskog seta.

Cajon rješava tri stvari koje kod bubnjeva bole. Znatno je tiši, pa na njemu vježbaš u stanu bez da ti susjedi lupaju u strop. Nema nikakav setup, jer ga staviš na pod i sjedneš. I odneseš ga jednom rukom, što kod akustičnih bubnjeva nikako ne vrijedi.

Za to plaćaš dinamikom i rasponom. Cajon ima dva do tri upotrebljiva zvuka, dok ih set ima dvadeset, a glasan bend ga jednostavno nadjača. Ako baš o tome odlučuješ, usporedbu razrađuje članak elektronički vs. akustični bubnjevi, a ako te zanimaju činele za set, njima se bavi kako odabrati činele.

Najčešće ga kupuju ljudi koji prate akustičnu gitaru, sviraju po barovima i malim klubovima, ili žele početi s ritmom bez da kod kuće žrtvuju cijeli kut sobe.

Drvo je kod cajona isto što i gornja ploča kod gitare, dakle stvar koja odlučuje o zvuku. Drveni cajoni čine golemu većinu ponude i to je ujedno jedina kategorija u kojoj stvarno imaš iz čega birati.

Tijelo je obično od brezove ili bukove šperploče, koja je tvrda i daje zvuku definiciju, dok je tapa od tanjeg sloja i baš ona određuje koliko će slap biti oštar. Skuplji modeli imaju tapu od furnira plemenitog drva, što je uglavnom stvar izgleda, no osjeti se i u odzivu pod prstima.

Laminatni cajoni i kartonski cajoni također postoje u ponudi, ali riječ je o jedinicama komada. Kartonski ima smisla kao vježbovna stvar za dijete ili za put, laminatni podnosi vlagu i sviranje vani. Bez konkretnog razloga isplati se ostati pri drvu.

Pucketanje nastaje na dva načina i svaki zvuči drukčije. Žičani sustav koristi napete gitarske žice i daje blaži, kraći zvuk koji pristaje akustičnoj glazbi i flamencu. Opružni sustav je glasniji i agresivniji i više nalikuje pravom snareu, pa odgovara popu i tvrđoj ritmici.

Važnije od tipa je može li se podesiti. Bolji modeli imaju u gornjim kutovima vijke kojima žice privučeš bliže tapi ili ih od nje odmakneš, čime mijenjaš koliko pucketanja puštaš u zvuk. Neki modeli ih mogu potpuno isključiti i cajon tada zvuči kao običan bubanj, što ćeš iskoristiti kod sporih pjesama ili kad ti snare smeta u miksu.

Ako biraš prvi komad, traži podesiv, jer zvuk koji ti odgovara danas za godinu dana možda više neće.

Standardni cajon visok je oko 47 do 50 cm s tlocrtom otprilike 30 × 30 cm, što je visina obične stolice i odgovara većini odraslih. Odlučuje isto što i kod stolice: stopala moraju stajati cijelom površinom na podu, a koljena trebaju biti otprilike pod pravim kutom, inače će te nakon pola sata sviranja zaboljeti leđa.

Ako si viši od otprilike 185 cm, pogledaj više modele ili računaj da ćeš pod cajon staviti podlogu, a ako si niži, bolji kontakt s tapom dat će ti manji model. Manji takozvani mini cajoni također su u ponudi, ali uzmi ih kao instrument za djecu ili kao dodatnu perkusiju, ne kao punopravnu zamjenu.

Svijet cajona dijele dvije marke. Meinl je njemačka tvrtka koja pokriva cijeli raspon od dječjih instrumenata do ručno rađenih flamenco modela, a Sela je također njemačka, ali se specijalizirala uže i gradi na razrađenom snare sustavu i na kompletima za samogradnju. Preostale marke su u ponudi više kao dopuna.

Ako kupuješ prvi cajon i želiš sigurnost, posegni za serijom Meinl Headliner Snare Cajon. Držimo je u više boja, primjerice Charcoal Black Fade ili Sonoran Amber Fade, ima podesive žice i poštenu šperploču. Jednostavnija i jeftinija alternativa iste marke su modeli HCAJ1 Natural i HCAJ3 Natural, koji nude manje mogućnosti podešavanja, ali zvuče pošteno.

Ako ti više odgovara njemačka škola s naglaskom na snare, pogledaj Sela CaSela. Žice se na njemu mogu vrlo fino ugoditi, a verzija CaSela Pro dodaje razrađeniju unutrašnjost. Sela ima i komplete za samogradnju, u kojima cajon sastaviš sam, što je zanimljiv poklon i usput naučiš kako instrument radi.

Za djecu je najsigurniji izbor Nino 950, dakle manji model Meinlove sestrinske marke koja radi instrumente izravno za škole i za najmlađe. Cijelu ponudu naći ćeš u Nino cajonima.

Kad tražiš nešto drugo od klasične kutije, Meinl ima Slap Top Cajon, koji staviš na koljena i sviraš odozgo, i Cajon Drumset, dakle set kojim upravljaš nogama i rukama. Marka Mahalo pak radi manje šarene lap cajone, prikladne za put. A ako je riječ o zvuku i materijalu, premium klasa je serija Meinl Artisan Edition s flamenco modelima od plemenitih drva.

Bongo cajoni imaju tijelo podijeljeno na dvije komore s različitim ugođajem, pa iz jednog instrumenta dobiješ dva različita tona, a svira se na njima više prstima nego cijelim dlanom. Kao dodatak postavi su ugodni, kao sasvim prvi cajon manje odgovaraju.

U posebnim cajonima naći ćeš bas modele s većim tijelom i dubljim donjim registrom, cajone s ugrađenim magnetom za spajanje na razglas i razne hibride. Ta je kategorija iznenađujuće bogata i vrijedi je proći onda kad već znaš što od instrumenta želiš.

Zasebno poglavlje je nožna papučica za cajon, kojom bas sviraš nogom, a ruke ti ostaju slobodne za drugu perkusiju. Naći ćeš je u opremi za cajon.

Cajon je jedan od rijetkih instrumenata koji dijete odmah svlada, jer mu ne treba ni ugađanje ni tehnika držanja palica. Za manju djecu postoje dječje udaraljke i perkusijski setovi te manji modeli s nižim sjedenjem.

Odlučuje visina jednako kao kod odraslih. Dijete mora stopalima dosegnuti pod, inače će se propadati naprijed i svirat će samo gornje kutove. Ako tek razmišljaš je li to pravi instrument, pomoći će članci glazbeni instrumenti za djecu i kako odabrati bubnjeve za djecu.

Popis je srećom kratak i jeftin. Jastuk za sjedenje i torba praktički su obavezni, jer se instrument nosi, a šperploča se lako ogrebe, a uz to dobro dođu metlice ili posebne palice za cajon, koje daju blaži zvuk od gologa dlana. U opremi za cajon naći ćeš i magnete za ozvučenje.

Kad te uhvati, prirodno se pridruži i druga perkusija. Najčešće shakeri i tamburini, koje pričvrstiš na nogu, eventualno konge, bongosi ili djembe, ako te zainteresira sviranje rukama. Za pričvršćivanje služi hardver za perkusije, a praktična je stvar stolić za perkusije, da ti sitnice ne budu po podu.

Za većinu ljudi točan je odgovor drveni cajon standardne veličine s podesivim snare sustavom, uz to jastuk i torba. Takvi instrumenti čine glavni dio ponude, pa ima iz čega birati i ništa ne moraš tražiti po narudžbi.

Materijalom se bavi samo kad imaš konkretan razlog, visinu odaberi prema tome tko će na njemu sjediti, a posebne tipove ostavi za kasnije, kad budeš znao što tom prvom nedostaje. Cijelu kategoriju naći ćeš u cajonima, širi izbor ručnih bubnjeva u perkusijama.

Da i to je jedan od najboljih mogućih početaka, jer ne moraš štimati, podešavati ni držati palice. Prvi upotrebljiv ritam odsviraš za par minuta, što kod bubnjarskog seta ne vrijedi.

Standardna visina od oko 47 do 50 cm odgovara većini odraslih. Odlučuje isto što i kod stolice, dakle stopala cijelom površinom na podu i koljena pod pravim kutom. Za djecu uzmi niži model.

Žice daju blaže i kraće pucketanje koje pristaje akustičnoj glazbi i flamencu, opruge su glasnije i više nalikuju pravom snareu. Važnije od tipa je može li se sustav podesiti.

Znatno, ali nije tih. Za stan je puno prihvatljiviji od akustičnih bubnjeva, no susjedi bas udarce kroz zid čuju. Jastuk i tepih ispod instrumenta pomažu.

Može i to se redovito radi. Ili kupiš model s ugrađenim magnetom iz posebnih cajona, ili dodaš vanjski magnet iz opreme za cajon. Za malu pozornicu često je dovoljan mikrofon ispred stražnjeg otvora.

Samo ako imaš konkretan razlog, primjerice sviranje vani ili vježbovni instrument za dijete. U ponudi ih je jedinica komada, dok drvenih cajona imaš na izbor preko sto, pa je kod drva izbor neusporedivo veći.