Kako zamijeniti opne na bubnjevima

Zamjena opni kod bubnjeva isto je što i zamjena žica kod gitare. Radi se redovito, obaviš je doma za stolom i razliku čuješ odmah. Većina bubnjara to ipak odgađa mjesecima, jer im se čini da bubanj poslije više nikad neće naštimati.

Hoće, a cijeli postupak ima osam koraka. Proći ćemo kada je vrijeme za zamjenu, što pripremiti, kako skinuti opnu, očistiti korpus, staviti novu, ispravno zategnuti vijke i naštimati, te po čemu se razlikuju snare i bas bubanj od tomova.

Opna ti javi sama, samo treba znati što tražiti. Najpouzdaniji znak je da bubanj prestane držati štim, dakle naštimaš ga i za dva dana je drugdje. Drugi je vidljiva udubina ondje gdje pada palica ili rastegnuta folija oko sredine. Treći je zvuk koji izgubi visinu i zvuči tupo bez obzira na to kako štimaš.

Učestalost je individualna. Tko svira koncerte svaki tjedan, mijenja udarne opne i jednom mjesečno, tko vježba doma dvaput tjedno, izdrži godinu. Rezonantne, dakle donje opne, traju višestruko dulje, ali ne vječno.

Ako ne znaš koji tip kupiti, uzmi to ovako. Dvoslojne opne su tamnije, kraće i izdržljivije, pa su sigurna opcija za rock i za početnika, dok su jednoslojne osjetljivije i otvorenije i pristaju jazzu. Biraš u opnama za tomove i floor tomove, u opnama za snare i u opnama za bas bubanj, ili odmah u setovima opni, gdje su tri tomske zajedno i izađu jeftinije nego po komadu.

Popis je kratak. Trebaju ti nove opne u pravom promjeru, ključ za bubnjeve i krpica. To je sve čime se zamjena može obaviti.

Povrh toga dobro dođu još dvije stvari. Nešto iz čišćenja i održavanja bubnjeva za korpus i obruč, koje ćeš prvi put nakon dugo vremena imati otkrivene, te ravna podloga ili tepih na kojem bubanj neće kliziti.

Promjer provjeri prije nego naručiš. Mjeri se u inčima preko korpusa bez obruča i međuveličine ne postoje, pa četrnaestinčni snare bubanj traži točno četrnaestinčnu opnu. Provjeri i kupuješ li udarnu ili rezonantnu, jer u istoj veličini postoje obje i nisu zamjenjive.

Ključem popuštaj vijke postupno i izmjenjuj suprotne strane, dakle onako kako se zatežu kotači na autu. Nemoj jedan odvrnuti do kraja pa tek onda sljedeći, jer se obruč pritom uvija, a na tanjim obručima to zna ostati trajno.

Kad su vijci labavi, izvadi ih zajedno s podloškama i odloži na jedno mjesto, najbolje u zdjelicu, jer se izvrsno kotrljaju pod namještaj. Zatim podigni obruč i staru opnu. Ako otkriješ da je nekom vijku oštećen navoj ili nedostaje podloška, oboje se može dokupiti zasebno u zamjenskim vijcima i maticama i u podloškama za bubnjeve.

Staru opnu nemoj odmah baciti. Prislonjena uz novu potvrdit će ti promjer, a vidjet ćeš na njoj i koja je strana bila gore.

Ovo je korak koji većina ljudi preskoči, a onda se čudi zašto bubanj ne drži štim. Nosivi rub je uska površina na rubu korpusa na koju opna naliježe i on odlučuje koliko se točno bubanj ugađa. Ako je na njemu prašina, komadići starog laka ili vlaga, opna neće sjesti ravnomjerno.

Prijeđi rub suhom krpicom ukrug i pogledaj ga prema svjetlu, ima li udubina ili zareza. Sitne neravnine su uobičajene i neće smetati, veće oštećenje je posao za servis.

Jednako obriši unutrašnjost obruča i navoje vijaka. Ako se vijci teško okreću, kap maziva na navoju pomaže, ali nikad ništa ne stavljaj na samu opnu ni na nosivi rub. Za poliranje korpusa uzmi pripravak iz čišćenja i održavanja bubnjeva, a ne bilo što iz kuhinje. Ako je obruč iskrivljen ili napuknut, zamjenu ćeš naći u obručima za bubnjeve.

Položi opnu na korpus i centriraj je tako da joj obruč sjedi ravnomjerno uokolo. Pomakni je načas u strane i pusti da sjedne, vidjet ćeš i osjetiti kad sjedne na mjesto.

Zatim stavi obruč bubnja i vijke zavrni prstima, bez ključa. Sve. Tek kad su svi zavrnuti prstima i obruč stoji paralelno s korpusom, posegni za ključem.

Ako već u ovoj fazi neki vijak ne ide zavrnuti prstima, nešto ne štima. Prije nego dodaš silu, provjeri nije li opna nakrivo i nije li navoj oštećen.

Ovo je najvažnija stvar u cijelom postupku. Vijke zatezaj u križ, dakle uvijek prijeđi na suprotnu stranu, točno kao kod kotača na autu. Da ideš ukrug, opna bi se napela s jedne strane, obruč bi se nagnuo i bubanj nikad ne bi bio izravnat.

Radi to u malim koracima, idealno po pola okretaja, i prođi cijeli krug nekoliko puta. Cilj zasad nije postići visinu, nego dobiti ravnomjernu napetost po cijelom obodu.

Kad je opna napeta toliko da više nema nabora i počne zvučati, prestani zatezati i prijeđi dalje.

Nova opna dolazi iz tvornice i folija još nije sjela u obruč. Stavi dlan na sredinu i pritisni čvrsto, ali glatko prema dolje. Začut će se pucketanje koje zvuči zastrašujuće, ali je posve u redu, jer se sliježe ljepilo, a folija nalazi svoj položaj.

Nakon pritiska opna popusti i napetost padne, što je normalno. Prođi vijke opet u križ i zategni. Cijelo to ponovi dva do tri puta, dok se napetost nakon pritiska prestane mijenjati.

Ako preskočiš ovaj korak, bubanj će ti padati cijeli prvi tjedan i štimat ćeš ga nakon svakog sviranja.

Štimanje se odvija kod pojedinih vijaka, ne na sredini bubnja. Kucni palicom ili prstom otprilike dva do tri centimetra od ruba kod svakog vijka i slušaj visinu. Cilj je da svi vijci daju isti ton.

Ondje gdje je ton niži, malo zategni, ondje gdje je viši, lagano popusti. Idi u malim koracima i stalno se vraćaj u križ, jer svaka promjena utječe i na susjedna mjesta.

Kad je bubanj izravnat, postavi ukupnu visinu i ponovno provjeri ravnomjernost. Kod cijelog seta isplati se naštimati tomove i floor tomove tako da među njima budu čujni intervali. Ako se mučiš sa štimanjem, postoje štimeri za bubnjeve koji mjere napetost i odstupanje pokazuju brojčano.

Rezonantna opna odlučuje koliko dugo bubanj odzvanja, a većina ljudi je godinama ignorira. Ako mijenjaš i nju, postupak je isti, samo s njom postupaj opreznije jer je obično tanja.

Omjer napetosti određuje karakter. Kad je donja opna naštimana jednako kao gornja, bubanj ima najdulji i najčišći sustain. Naštimaš li je više, ton nakon udarca raste, naštimaš li je niže, pada, što je efekt koji znaš s rock snimki.

Isprobaj oboje i zadrži ono što ti odgovara. To je najjeftiniji način da promijeniš karakter bubnja, jer ne košta ništa osim malo vremena. Izbor donjih opni imaš u rezonantnim opnama.

Kod snare bubnja vrijede dvije iznimke. Donja opna mu je iznimno tanka, tanja od svega drugog na setu, jer o nju trebaju zveckati žice, pa s njom postupaj nježno i nikad je nemoj prezategnuti. A pri rastavljanju prvo potpuno otpusti žičice i otkvači ih, inače ćeš ih pri radu saviti. Ako su već deformirane, nove ćeš naći u snare žicama.

Bas bubanj se naprotiv štima najniže i gotovo se uvijek prigušuje. Unutra je obično jastuk ili filcana traka koja dodiruje opnu, a prednja opna može imati otvor za mikrofon. Napetost ovdje drži nisku, tek toliko da opna nema nabora, jer dubok i kratak udarac nastaje upravo pri niskoj napetosti.

Ako ti se bas bubanj brzo probije na mjestu udarca, zalijepi na njega zaštitnu naljepnicu, koja štiti opnu točno ondje gdje treba i košta djelić cijene nove. Istrošenu glavu papučice zamijeniš iz batića.

Grešaka je malo i sve se ponavljaju. Najčešća je zatezanje ukrug umjesto u križ, nakon čega se obruč nagne i bubanj se ne može izravnati. Druga je preskočeno slijeganje opne, nakon čega ti štim pada cijeli tjedan, a ti grešku tražiš drugdje.

Slijedi preskočeno čišćenje nosivog ruba, gdje je dovoljno malo prljavštine da opna ne sjedne ravnomjerno. A posljednja je prevelika sila, bilo pri zatezanju vijaka, bilo pri slijeganju, jer se folija stvarno može prerastegnuti, a obruč iskriviti.

Električni odvijač za vijke nemoj koristiti. Ide brzo, ali osjećaj potpuno izgubiš i navoj strgneš prije nego to primijetiš.

Cijeli postupak stoji na četiri stvari. Popuštaj i zatezaj u križ, očisti nosivi rub, opnu nakon zatezanja slegni pritiskom dlana i štimaj kod pojedinih vijaka, a ne na sredini.

Prva zamjena oduzet će ti sat vremena po bubnju i bit ćeš nesiguran, druga dvadeset minuta, a treću ćeš odraditi pred televizorom. Isto načelo vrijedi i na gitari, gdje postupak razrađuje članak kako zamijeniti žice na gitari. Opne ćeš naći u cijeloj ponudi opni, ključeve u ključevima za bubnjeve, ostatak opreme u hardveru za bubnjeve, a kad si već u održavanju, pogledaj i činele te hi-hat, koji također zaslužuju čišćenje.

Ne moraš. Većina bubnjara mijenja gornje opne na tomovima odjednom, jer se troše otprilike jednako i set onda zvuči ujednačeno. Ako ti je pak otišla samo jedna, mirno zamijeni samo nju. Kad mijenjaš sve, isplate se setovi opni, koji izađu jeftinije nego kupovanje komad po komad.

Zato što si preskočio slijeganje. Nova opna ima u foliji zazor koji se mora izvući, a dok se to ne dogodi, napetost će ti padati pri svakom sviranju. Zategni opnu, pritisni dlanom u sredinu, doštimaj i ponovi to dva ili tri puta. Nakon takvog slijeganja štim drži tjednima.

Silu ovdje nemoj mjeriti. Prsti će ti reći više od bilo kojeg broja, jer ispravnu napetost prepoznaješ po tome da opna kod svakog vijka daje isti ton i nigdje nema nabora. Okreći uvijek za pola okreta, a zatim po četvrtine kad se približavaš cilju. Ako želiš sigurnost, ključ za bubnjeve s indikatorom napetosti pokazat će ti odstupanje izravno.

Ne svaki put. Rezonantna opna obično izdrži dvije do tri zamjene gornje, jer po njoj ne udaraš. Zamijeni je kad je udubljena, napukla uz rub ili kad bubanj prestane odzvanjati i nakon što naštimaš gornju opnu.

Prvi bubanj oduzet će ti sat vremena, jer ćeš sve provjeravati dvaput. Nakon nekoliko ponavljanja spustit ćeš se na dvadeset minuta po bubnju, uključujući štimanje. Cijeli set zato planiraj za jedno mirno poslijepodne, a ne za sat prije probe.

Ne može. Vijci na bubnjevima imaju četvrtasti profil na koji ne pristaje ni obični ključ ni odvijač, pa bez njega opnu nećeš ni otpustiti. Naprotiv, isplati se imati dva, jedan u torbi s palicama i jedan doma, jer su ključevi za bubnjeve među stvarima koje najbrže nestanu. Kad imaš ključ i novu opnu iz ponude opni, ništa drugo ti ne treba.