Leoš Janáček (1854. – 1928.) bio je istaknuti češki skladatelj, glazbeni teoretičar, folklorist, publicist i učitelj. Crpeći inspiraciju iz moravske, slavenske i istočnoeuropske narodne glazbe, razvio je prepoznatljiv moderni stil poznat po originalnosti i korištenju govornih ritmova. Rođen u Hukvaldyju, a školovao se u Brnu, Pragu, Leipzigu i Beču, Janáček je veći dio života proveo u Brnu, gdje je kombinirao glazbeno skladanje s opsežnim istraživanjem folklora. Među ranim utjecajima bio je Antonín Dvořák, ali Janáčekova zrela djela probila su nove puteve, posebno nakon smrti njegove kćeri. Njegov proboj dogodio se s operom Jenůfa, koja je stekla međunarodno priznanje i otvorila vrata velikim opernim kućama. Kasnije proslavljena djela poput Káti Kabanove, Lukave lisice, Sinfoniette i Glagoljske mise predstavila su njegov jedinstveni spoj narodnih tradicija, osobnog izražavanja i književne inspiracije. Janáčekovo nasljeđe promicalo se diljem svijeta nakon njegove smrti, posebno od strane dirigenta Charlesa Mackerrasa. Danas stoji uz Dvořáka i Smetanu kao jedan od najistaknutijih čeških skladatelja, poznat po svom dubokom utjecaju na modernu glazbu.