Johann Sebastian Bach (1685. – 1750.) bio je njemački skladatelj i glazbenik kasnog baroka, prepoznat kao jedna od najvećih figura u povijesti zapadne glazbe. Poznat po iznimnom majstorstvu kontrapunkta, harmonije i glazbenog oblika, Bach je stvorio opsežan opus u širokom rasponu žanrova i instrumenata. Njegove najpoznatije skladbe uključuju orkestralne Brandenburške koncerte, suite za solo violončelo te sonate i partite za violinu, Goldbergove varijacije i Dobro temperirani klavir za klavijature, Tokata i fuga u d-molu za orgulje te velika zborska djela poput Muke po Mateju i Mise u h-molu. Rođen u Eisenachu u glazbeničkoj obitelji, Bach je u mladosti ostao bez roditelja i odgojen je od strane starijeg brata prije nego što je nastavio studij i profesionalne dužnosti u raznim njemačkim gradovima. Služio je kao dvorski glazbenik, a kasnije je postao kantor u crkvi sv. Tome u Leipzigu, gdje je skladao i dirigirao glazbom za crkvene i sveučilišne ansamble. Tijekom svoje karijere, Bach je stvorio stotine kantata, kao i koncerata, suita, moteta i sakralnih djela, često crpeći utjecaje iz talijanske i francuske glazbe. Iako je bio cijenjen kao orguljaš za života, Bachova glazba stekla je šire priznanje u 19. stoljeću i od tada je postala središnja u klasičnom repertoaru. Njegova djela slave se zbog svoje dubine, tehničke briljantnosti i emocionalnog raspona, nastavljajući inspirirati glazbenike i publiku diljem svijeta. Nekoliko njegove djece, uključujući Carla Philippa Emanuela i Johanna Christiana Bacha, također su postali značajni skladatelji.