Petar Iljič Čajkovski (1840. – 1893.) bio je vodeći ruski skladatelj romantičarskog doba čija je glazba postigla trajno međunarodno priznanje. Slavi se po stvaranju nekih od najomiljenijih djela klasične glazbe, uključujući balete Labuđe jezero i Orašar, uvertiru iz 1812., Prvi koncert za klavir, Koncert za violinu, Uvertiru-fantaziju Romea i Julije, nekoliko simfonija i operu Evgenij Onjegin. Školovan u početku za karijeru u državnoj službi zbog ograničenih glazbenih mogućnosti u Rusiji, Čajkovski je postao jedan od prvih diplomanata Konzervatorija u Sankt Peterburgu. Njegovo obrazovanje pod utjecajem Zapada izdvojilo ga je od ruskih nacionalističkih skladatelja njegovog vremena, a razvio je jedinstveni stil koji spaja ruske tradicije s europskim oblicima. Čajkovskijev osobni život obilježile su borbe, uključujući napade depresije, teške odnose i izazov života s prikrivenom homoseksualnošću. Unatoč tim teškoćama, stvorio je glazbu emocionalne dubine i trajne privlačnosti. Iako su rane reakcije na njegov rad bile pomiješane, a i ruski i europski kritičari dovodili su u pitanje njegove stilske pristupe, danas se Čajkovski smatra jednim od najutjecajnijih i najpopularnijih skladatelja u povijesti klasične glazbe.