Erik Satie (1866. – 1925.) bio je francuski skladatelj i pijanist poznat po svojoj prepoznatljivoj, minimalističkoj klavirskoj glazbi i ekscentričnoj osobnosti. Odrastao je u Parizu, studirajući na Pariškom konzervatoriju, iako nije diplomirao. U 1880-ima Satie je svirao klavir u kafićima Montmartrea i počeo skladati svoja prepoznatljiva djela poput Gymnopédies i Gnossiennes. Nakon mirnog razdoblja, nastavio je studij na Schola Cantorum, što je dovelo do većeg skladateljskog uspjeha. Satie je postao središnja figura među skladateljima u usponu, inspirirajući umjetnike poput Ravela, Debussyja, a kasnije i Johna Cagea. Njegova glazba obilježena je jednostavnim melodijama, nerazriješenim harmonijama i nekonvencionalnim strukturama, često s razigranim ili apsurdnim naslovima. Najpoznatiji po solo klavirskim skladbama, napisao je i balete poput Parade, suradnje s Jeanom Cocteauom i Pablom Picassom, te drame Sokrat. Satie je vodio samotnjački život u Parizu, poznat po svojoj neobičnoj modi i navikama, te je ostao neoženjen. Njegov inovativan i duhovit pristup imao je trajan utjecaj na modernu glazbu.