Top 10 albuma koji su definirali synth-pop 80-ih

Sintesajzer je dugo bio luksuz. U šezdesetima je zauzimao cijeli zid studija i koštao kao auto. Onda se smanjio, pojeftinio, a početkom osamdesetih nabavio ga je i bend bez novca. Kraftwerk su dotad već pokazali što se s njim može. Ostatak desetljeća pripao je ritam mašinama i jednom dobrom refrenu. Ovo je deset albuma na kojima stoji synth-pop osamdesetih. Ni jedan ti ne bi trebao faliti kod kuće.

Dvojica Švicaraca koji se nisu ni pravili glazbenicima. Boris Blank nikad nije studirao glazbu i pjesme je lijepio od tisuća zvukova koje je sam snimio u vlastitu arhivu. Uz njega Dieter Meier nije pjevao, samo je govorio, kao da ti nešto šapće na uho.

Oh Yeah znaš i ako za Yello nikad nisi čuo. Te dvije riječi zasviraju svaki put kad u filmu slijedi nešto skupo ili nepodopština, prvi put u Ferris Bueller's Day Off. Vicious Games i Desire dokazuju da album nije samo jedna šala.

Fun fact:Meier je bio profesionalni igrač pokera, igrao je golf za Švicarsku i pisao kratke priče. U studio je dolazio kao likovni umjetnik koji je našao novi materijal.

Vince Clarke je napisao Depeche Mode prve hitove i onda otišao iz benda na vrhuncu. Nije htio slavu, htio je skladati. Dao je oglas u novine i javila mu se Alison Moyet, školska kolegica iz Basildona s glasom blues pjevačice.

Ta kombinacija nije smjela funkcionirati. Njegove mašine su hladne, njezin glas nije. Only You, Don't Go i Situation i danas zvuče kao uputa kako iz toga napraviti pop. Yazoo su izdržali dva albuma i razišli se na vrhuncu, a Clarke je zatim osnovao Erasure.

Fun fact: Godinu kasnije Flying Pickets su Only You otpjevali a cappella i odveli je na prvo mjesto britanske božićne liste. Clarke nije morao ništa učiniti, a imao je najbolji Božić u karijeri.

Marian Gold i njegova dva kolege htjeli su glazbu koja zvuči kao europski film. Zato njihov debi nije samo plesan, nego i tužan i malo napuhan. I ime benda uzeli su iz filma, onog Jeana-Luca Godarda.

Big in Japan i Sounds Like a Melody ljetni su hitovi, ali Alphaville drži na mjestu naslovna pjesma. Forever Young je spora i patetična i baš zato su je dvadeset godina kasnije počeli svirati na maturalnim balovima i na pogrebima po cijelom svijetu.

Fun fact:Big in Japan nije o slavi. O paru je zavisnom o heroinu kod berlinske stanice Zoo, koji si utuvljuje da će jednom biti negdje drugdje.

Kad je umro Ian Curtis, Joy Division su prestali postojati preko noći. Tri preostala člana mogla su nastaviti svirati isto. Umjesto toga kupili su sekvencer i ritam mašinu i učili ih koristiti živo, iako im je na početku padalo na koncertima.

Ovo je prvi album koji je cijeli njihov. Age of Consent i Your Silent Face zvuče kao tuga na koju se može plesati. Iste godine, izvan albuma, izašla je Blue Monday, dvanaestica koja je spojila disko i rock i najprodavaniji je 12-inčni singl svih vremena.

Fun fact:Peter Saville je omot za Blue Monday dizajnirao kao veliku disketu s izrezima. Izrada je koštala više nego što je singl zaradio, pa je svaki prodani primjerak izdavača Factory odveo u minus.

Annie Lennox i Dave Stewart prije su bili i par i bend, i raspalo im se oboje. Ostali su dugovi i osmokanalni magnetofon u malom studiju nad fabrikom. Nisu imali što izgubiti, pa su prestali paziti na to što je ukusno.

Onaj najpoznatiji riff ne svira gitara ni bas, nego sintesajzer. Sweet Dreams, Love Is a Stranger i Here Comes the Rain Again učinile su ih svjetskim duom u godinu dana. Lennox se uz to ošišala nakratko, nafarbala u narančasto i obukla muško odijelo.

Fun fact: U spotu za Sweet Dreams po sali za sastanke šeta krava. Stavili su je tamo da spot ne izgleda kao obični pop video, i uspjelo je.

Tri Norvežana preselila su se u London, spavali su u prostoru za probe i štedjeli na hrani. Imali su jednu pjesmu na koju nitko nije ulagao. Snimili su je tri puta, dva puta je propala, a tek treća verzija dobila je spot koji je sve promijenio.

Klavijaturni riff Take On Me napisao je Magne Furuholmen s petnaest godina i svirao ga na Rolandu Juno-60. Morten Harket dodao je falset koji se ne zaboravlja. The Sun Always Shines on T.V. i Hunting High and Low zatim su dokazale da to nije bend jednog hita.

Fun fact: Animirani spot nastao je tehnikom crtanja direktno po pojedinim filmskim sličicama. Trajalo je četiri mjeseca, osvojio šest MTV nagrada i pjesmu izbacio na prvo mjesto u SAD-u.

Roland Orzabal i Curt Smith poznavali su se od trinaeste i oba su odrasla bez oca. Prvi album Tears for Fears izgradili su na terapiji i ljutnji. Na drugom su odlučili da će zvučati velebno, pa su dodali žive bubnjeve, gitarske solaže i orkestralne plohe.

Shout nije pjesma o vikanju na nekoga, nego o tome da ne dopustiš da te ušutkaju. Everybody Wants to Rule the World i Head Over Heels zatim su osvojile Ameriku i od dva klinca iz Batha napravile stadionski bend.

Fun fact:Everybody Wants to Rule the World nastala je posljednja i Orzabal ju najprije nije htio na albumu, činila mu se previše laganom. Danas je to njihova najizvođenija pjesma. Naslov albuma dolazi iz filma o pacijentici koja se sigurno osjećala samo u terapeutovoj velikoj fotelji.

Neil Tennant je pisao za glazbeni časopis Smash Hits, a Chrisa Lowea je slučajno sreo u trgovini elektronike. Otkrili su da žele isto. Plesnu glazbu s tekstovima o novcu, klasama i o Londonu koji je u osamdesetima postajao tvrdo mjesto.

It's a Sin je najdramatičniji pop singl desetljeća i Tennant u njoj obračunava s katoličkom školom. Rent je najhladnija balada o tome da nekoga izdržavaju. What Have I Done to Deserve This? otpjevali su s Dusty Springfield i time je vratili u središte pozornosti.

Fun fact: Na omotu Tennant zijeva. Nije to bila dosada, nego upravo ono podsmjehivanje pop licemjerju na kojem su Pet Shop Boys izgradili karijeru.

Kraftwerk iz Düsseldorfa radili su glazbu o stvarima o kojima nitko nije pjevao. O podacima, o brojevima i o tome da ćemo jednom svi imati računalo kod kuće. Ralf Hütter i Florian Schneider su u studiju Kling Klang gradili vlastite instrumente, jer im kupljeni nisu bili dovoljni.

Computer Love ima melodiju koju je dvadeset godina kasnije od njih legalno zatražio Coldplay za pjesmu Talk. Ritam iz Numbers razložili su američki producenti i na njemu izgradili electro i hip hop. Kome se hoće vidjeti gdje je počelo, nek uz to pusti i The Man-Machine iz 1978.

Fun fact:Pocket Calculator su snimili na engleskom, njemačkom, francuskom i japanskom. Na koncertima ju je bend svirao na pravim džepnim kalkulatorima i igračkim klavijaturama koje su na scenu nosili u koferićima.

Depeche Mode su počeli kao slatki bend za tinejdžere, a hitove im je pisao Vince Clarke. Kad je otišao, pisanje je preuzeo Martin Gore i počeo zvuk vući u mrak. Šesti album je trenutak u kojem je pop bend postao nešto veće i ozbiljnije.

Never Let Me Down Again otvara album riffom koji zvuči kao lavina i još ga na koncertima izvode kao himnu. Strangelove i Behind the Wheel dodale su eleganciju i napetost. Glas Davea Gahana u međuvremenu je dorastao u registar koji publika od njega očekuje do danas.

Fun fact: Naslov je trebao biti šala, bend je mislio da za mase nikad neće biti. Turneja je završila na kalifornijskom stadionu Rose Bowl pred više od šezdeset tisuća ljudi. Snimka je izašla kao film 101, jer je to bio sto prvi koncert turneje.

Synth-pop nikad nije nestao, samo se preselio. Klasici izlaze u remasteriranim reizdanjima na LP pločama i CD-u, a istom se zvuku vraća synthwave. Želiš li dublje, pusti Human League, Soft Cell, Garyja Numana, Ultravox i Simple Minds. Pionire ćeš naći kod Jeana-Michela Jarrea, Giorgia Morodera, Tangerine Dream i Vangelisa.

Taj zvuk danas složiš i kod kuće. Pogledaj sintesajzere i analogna reizdanja klasike od Rolanda, Korga i Behringera. Ritam rješava groovebox, za put je dosta džepni sintesajzer. Ploče pusti s gramofona, doštimaj slušalicama i ostatak dopuni merchom. Prethodni dio serije imamo o nu metalu.