Kako se slaže beat

Viktor, kojeg znaš iz benda Fvck_Kvlt, iz glazbene škole LFO ili iza gramofona kao DJ VKTRD, sjeo je kod nas s jednom jedinom kutijicom i za par sati iz nje izvukao gotov beat. Njegov postupak razložili smo na korake da mu se možeš vraćati i bez premotavanja videa.

Ne treba ti ni računalo ni skup studio. Cijeli beat nastao je na jednom grooveboxu, konkretno na Novation Circuit Rhythm, uređaju veličine knjige s osam traka i šesnaest padova. Proći ćemo od izbora prvog samplea preko bubnjeva, basa i efekata do trenutka kad je pjesma snimljena i možeš je dotjerati na računalu.

Na računalu imaš beskonačno traka, beskonačno pluginova i beskonačno načina da zapneš. Groovebox ti daje osam traka, nekoliko gumba i ništa više, i baš je u tome njegova snaga. Viktor to u epizodi kaže otvoreno: upravo granice guraju kreativnost naprijed, jer kad imaš samo osam traka, prestaješ špekulirati i počinješ odlučivati.

Druga prednost je da sve što na njemu izgradiš možeš i odsvirati uživo. Pjesma nije samo datoteka na računalu, nego stvar koju odneseš na pozornicu i odsviraš rukama. Ako te taj put zanima, pogledaj sve grooveboxe, ritam mašine ili zasebne samplere, a ako želiš ostati kod Novationa, ondje je cijela serija Novation grooveboxa uključujući Circuit Tracks i izvorni Circuit.

Temelj cijelog beata bio je jedan čisti klavirski sample. Viktor ga je bacio na prvu traku, prebacio sampler u sample mod i nasjeckao ga na šesnaest komada, koji su onda sjeli po jedan na svaki pad. Zahvaljujući tome sample je prestao biti jedan nepromjenjivi loop i postao instrument na kojem se može svirati.

Odmah zatim spustio ga je malo niže, jer mu izvorna visina nije sjela, i baš je to trenutak kad tuđa snimka počinje postajati tvoja stvar. Niži pitch daje klaviru dublji i tamniji karakter, koji se puno bolje slaže s hip-hop tempom.

Sampleove možeš kupiti, skinuti ili ih snimiti sam. U uređaj dolaze preko memorijske kartice, preko USB-C ili izravno preko ulaza, u koje spojiš gramofon, sintesajzer ili mikrofon. Ako snimaš preko računala, treba ti zvučna kartica, čiji izbor razrađuje zaseban članak kako odabrati zvučnu karticu.

Kad je Viktor imao klavir, nije odmah otišao na bubnjeve, nego je prvo dodao sloj vinilnog pucketanja i šuma. Zvuči kao sitnica, no upravo taj nanos prljavštine drži cijeli lo-fi zvuk na okupu, a bez njega beat djeluje izvještačeno.

Zanimljivije je kako to funkcionira tehnički. Svaka se traka naime loopa u vlastitoj dužini, pa klavir teče na trideset dva takta, dok pucketanje samo na osam. Slojevi se zato neprestano preklapaju u drugoj kombinaciji i slušatelj ima dojam da se u pjesmi stalno nešto mijenja, iako nisi snimio ni notu više.

Tek sad su došli bubnjevi, i to bas bubnjem. Viktor je našao onaj koji je imao prejak vrh i dug odjek, pa je na njega stavio lowpass filtar, odrezao visoke frekvencije i ostavio samo donji dio. Bas bubanj je tako izgubio zvon i dobio masivnost koja u ovakvom beatu treba.

Zanimljivo je što nije napravio. Nije stavio bas bubanj na svaku prvu dobu, dakle na klasičan ravan house ritam u četiri četvrtine, nego ga je razigrao u varijaciju koja je bolje pristajala sjeckanom klaviru. Reverb mu namjerno nije stavio i ostavio ga je za završni miks, što je dobra navika, jer se prostorni efekti dodani prerano kasnije vrlo teško oduzimaju.

Ako te zanima kako ti zvukovi nastaju uživo, pogledaj akustične bubnjeve, elektroničke bubnjeve ili ritam mašine, iz kojih dolazi većina klasičnih bas bubnjeva.

Snare i clap idu na svoja mjesta prema gridu, dakle prema mreži u kojoj svaki pad predstavlja jedan korak u taktu. Ovdje ih većina ljudi klikne pravilno na svaku drugu dobu i baš tu nastaje osjećaj da beat zvuči kao iz automata.

Rješenje se zove micro-timing i Viktor ga u epizodi pokazuje izravno. Riječ je o funkciji kojom pojedini udarac pomakneš malo naprijed ili natrag izvan točne mreže, pa ritam prestaje biti matematički savršen i počinje disati. To je upravo onaj swing na kojem je svoj rukopis izgradio J Dilla, a za njim cijela generacija hip-hop producenata, i njegove ploče vrijedi poslušati baš zbog toga.

Pod clap je uz to dodao još jednu tihu teksturu, koja se sama po sebi ne čuje, ali udarcu daje oštriji nalet. Takvo slojevanje uobičajen je trik kako iz jeftinog samplea izvući skup zvuk, i jednako funkcionira i s perkusijama.

Hi-hat je došao kao pretposljednji ritmički sloj i Viktor ga opet nije ostavio samog. Pod hi-hat je podmetnuo shaker, pa obje trake sviraju isti pattern jedna preko druge i rezultat je izraženiji nego da je jedan zvuk pojačao. Visoke se frekvencije tako grade puno finije nego običnim dodavanjem glasnoće.

Bas si je Viktor pripremio doma na vanjskom sintesajzeru, snimio ga kao sample i donio gotovog, jer mu se nije dalo nositi veliku mašinu. To je posve uobičajen postupak i pokazuje da groovebox i analogni sintesajzeri nisu konkurencija, nego se nadopunjuju. Klasika za tu svrhu je primjerice Novation Bass Station II.

I s gotovim sampleom može se dalje raditi. Uređaj ima enkodere za klasičnu ADSR ovojnicu, dakle attack, decay, sustain i release, kojima podesiš koliko brzo zvuk ulazi i koliko dugo odzvanja, uz to lowpass i highpass filtar, distortion, rezonanciju i ugađanje. Bas tako otvoriš ili prigušiš u hodu, a kad to okretanje snimiš kao automatizaciju, ostaje ti u pjesmi zauvijek.

Bas je pritom namjerno skriven u miksu. Na velikim studijskim monitorima i u studijskim slušalicama čuješ ga dobro, ali na telefonu gotovo nestane, što je u ovom žanru normalno, a ne greška.

Posljednji sloj bio je kratak vokalni sample koji je Viktor snimio vlastitim glasom u mikrofon i natrpao ga delayem i reverbom. Stavio ga je na kraj loopa, gdje služi kao most u sljedeći krug, pa slušatelj nema dojam da se pjesma samo ponavlja.

Ne moraš biti pjevač ni imati skup mikrofon. Dovoljna je jedna riječ, jedan udah ili jedan slog, koji utopiš u efektu tako da od izvornog zvuka ostane samo raspoloženje. Ako želiš snimati vokale kako treba, postupak razrađuje članak kako snimiti čiste vokale i kod kuće.

Kad je beat bio gotov, došlo je dotjerivanje dinamike. Velocity znači kojom snagom zvuči pojedini korak, a Viktor je prošao korake i nekima dodao, drugima oduzeo. Cilj nije izjednačiti glasnoću, nego je zaljuljati, jer ni bubnjar ne udari dvaput zaredom posve jednako.

Pazi na jednu stvar koju je lako zaboraviti. Grid na ovim uređajima ima dvije strane, korake 1 do 16 i korake 17 do 32, pa kad udvostručiš loop, istu preinaku moraš napraviti i na drugoj strani. Inače ti prva polovica beata diše, a druga zvuči kao metronom.

Osmotaktni loop je super, ali nakon minute počne zamarati, pa je Viktor dodao drugi pattern kao sekciju B. Sagradio ga je na jednom jedinom sampleu razastrtom po klavijaturi.

Funkcionira preko načina koji se zove keys ili notes i naći ćeš ga na svakom sampleru. Uređaj uzme jedan zvuk i rasporedi ga po padovima u različitim visinama, pa iz jednog samplea odjednom sviraš melodiju. Viktor je tako smislio jednostavan osmotaktni motiv, stavio na njega delay i imao gotovu eskalaciju bez dodavanja ijednog novog zvuka.

Ovdje se putovi razdvajaju i oba su ispravna. Prva mogućnost je snimiti svaku traku zasebno u računalo, što traje dulje, ali dobivaš maksimalnu kontrolu pri miksu i mastering inženjer će ti zahvaliti. Druga je odsvirati cijeli beat uživo i snimiti ga kao jednu traku, što je Viktorov put, jer iz DJinga voli performativnost i želi da u snimci ostanu njegove odluke iz tog trenutka.

Na računalu posao ide dalje. Viktor radi u Abletonu, ali načelo traka jednako je u svim DAW programima, a koji odabrati uspoređuje članak FL Studio vs Ableton. Ostatak ponude naći ćeš u studijskom softveru. Zgodan trik je baciti na traku običan štimer, pustiti ga načas i saznati u kojem tonalitetu ti spušteni sample zapravo svira, da mu možeš naštimati bas.

Isplati se miksati na više sustava, dakle na monitorima, u slušalicama i u autu, jer ti svaki kaže nešto drugo o pjesmi. Najčešćim greškama posvećen je članak 5 najčešćih grešaka pri miksanju, a ubrzanju cijelog workflowa manje klikanja, više glazbe.

Za početak ti je dovoljan jedan groovebox i slušalice. Sve ostalo dokupljuješ prema tome dokle dođeš, a ne obrnuto. Ako biraš prvi uređaj, prođi grooveboxe i samplere, eventualno MIDI kontrolere, ako želiš upravljati softverom na računalu.

Uz to će ti s vremenom dobro doći zvučna kartica za snimanje izvana, studijski mikrofon za vlastite sampleove, studijski monitori ili barem pošteno dobre studijske slušalice za miks te DJ slušalice, ako beatove i sviraš. Kompletno opremanje kućnog studija razrađuje članak kućni studio, a prve korake u produkciji kako početi s glazbenom produkcijom kod kuće.

Beat se ne slaže odozgo prema dolje, nego u slojevima, a redoslijed koji je Viktor upotrijebio radi gotovo uvijek. Prvo nađi zvuk koji ti daje raspoloženje, zatim dodaj prljavštinu i teksturu, na to postavi bas bubanj, dopuni snareom sa swingom i hi-hatom, pa bas i na kraju vokal ili efekt za most. Tek sasvim na kraju dotjeraj velocity i zalijepi drugu sekciju.

Ne postoji pritom jedan ispravan postupak i Viktor to sam kaže. Netko sjedi nad jednom pjesmom dva dana, drugi je odsvira uživo za pola sata. Važno je iscijediti maksimum iz jednog uređaja prije nego skočiš na sljedeći, jer će za pola godine razliku u tvom beatu raditi to koliko dobro poznaješ svoju mašinu, a ne koliko ih imaš kod kuće.

Ne trebaš. Groovebox u sebi ima zvukove, sekvencer i efekte, pa cijeli beat sagradiš bez priključenog računala i poslušaš ga iz slušalica. Računalo dobro dođe tek za završni miks i da snimljeno spremiš i pošalješ dalje.

Traži onaj koji upališ i sviraš bez čitanja priručnika, jer prvih nekoliko tjedana odlučuje hoćeš li ustrajati. Novation Circuit Rhythm iz videa je sampler usmjeren na rad s vlastitim zvukovima, dok je Circuit Tracks bliži sintetici. Usporedi sve grooveboxe i ritam mašine.

Kupiš gotove pakete, skineš slobodno dostupne ili snimiš vlastite s ploče, s instrumenta ili iz mikrofona. Vlastiti sampleovi dugoročno su najbolji put, jer nitko drugi nema isti zvuk, no za početak je posve u redu raditi s gotovima.

Gotovo uvijek zato što svi udarci imaju isti velocity i sjede točno na mreži. Zaljuljaj snagu pojedinih koraka i dva ili tri udarca pomakni za par milisekundi izvan grida. Baš na tom swingu stoji zvuk J Dille.

Najčešće zato što ima malo slojeva i sve svira jednako glasno. Probaj pod hi-hat podmetnuti shaker, dodati tihu teksturu pod snare i pustiti u pozadini vinilni šum. Tek onda traži grešku u miksu, kojem je posvećen članak 5 najčešćih grešaka pri miksanju.

Uživo je brže i u snimci ostaje energija tog trenutka. Po trakama je dugotrajnije, ali pri miksu promijeniš što god, a ako pjesmu šalješ na mastering, od inženjera dobiješ bolji rezultat. Kod većeg projekta s bendom ili reperom isplati se drugi put.