Johann Sebastian Bach (1685. – 1750.) bio je njemački skladatelj i glazbenik kasnog baroka, široko smatran jednim od najvećih skladatelja u povijesti zapadne glazbe. Poznat po svom izvanrednom stvaralaštvu, Bach je skladao djela gotovo u svim glazbenim oblicima svog vremena. Njegova najslavnija djela uključuju Brandenburške koncerte, suite za violončelo, sonate i partite za solo violinu, Goldbergove varijacije, Dobro temperirani klavir i velika zborska djela poput Muke po Mateju i Mise u h-molu. Rođen u obitelji glazbenika u Eisenachu, Bach je u mladosti ostao bez roditelja i odgojen je od strane starijeg brata. Razvijao je svoj zanat radeći za crkve i dvorove u Arnstadtu, Mühlhausenu, Weimaru i Köthenu, te je na kraju postao kantor crkve sv. Tome u Leipzigu, gdje je proveo ostatak života skladajući i podučavajući. Bachova glazba poznata je po majstorstvu kontrapunkta, inovativnoj upotrebi harmonije i miješanju njemačkih, talijanskih i francuskih utjecaja. Iako je bio vrlo cijenjen kao orguljaš tijekom svog života, Bachov ugled kao skladatelja značajno je porastao nakon Bachovog preporoda u 19. stoljeću. Danas su njegova djela središnji dio klasičnog repertoara i dive im se zbog svoje složenosti, ekspresivne dubine i tehničke briljantnosti. Njegovo nasljeđe nastavilo se i kroz četvoricu njegovih sinova, koji su postali utjecajni skladatelji.