Kako odabrati blok flautu
Ovaj je glazbeni instrument cjenovno pristupačan i njegovo je održavanje nezahtjevno. Nakon svladavanja osnova sviranja flaute dijete se može odlučiti za sviranje drugog drvenog puhačkog instrumenta – poprečne flaute, klarineta, oboe ili saksofona. Osnove melodijskog osjećaja stečene zahvaljujući flauti ipak će praktički iskoristiti na bilo kojem glazbenom instrumentu.
Nekada su flautu svirali muškarci
Flauta je oduvijek privlačila ljude tajanstvenom snagom svog zvuka. Značenje riječi „flauta" u većini jezika ima svoje podrijetlo u nekoj riječi koja izražava dah, udisaj ili povjetarac. Nekada joj se pripisivala izravna povezanost s ljudskom dušom i zahvaljujući svojoj jednostavnosti postala je najomiljeniji puhački instrument. Flautni su instrumenti također odavno bili poznati falički simboli i u davnoj su se prošlosti koristili pri raznim obredima. Na njima su svirali uglavnom muškarci. Tijekom stoljeća flaute su prošle dinamičan razvoj i imale su mnogo oblika. Najmanja je flauta imala 3 + 1 rupicu, tenorske i bas flaute imale su na gornjem dijelu S-cijev, a umjesto rupice za mali prst imale su klapnu.

Podjela flauta
Flaute dijelimo prema načinu sviranja, obliku ili načinu puhanja u instrument. Sve su karakteristične po tome što se na njima ton stvara pomoću ruba na kojem se lomi uzak strujanje zraka. Prekrivanjem rupica skraćuje se ili produljuje stupac zraka.
Najpopularniji je tip blokflauta. Pri sviranju se drži okomito na svirača i sastoji se od tri dijela: glave, tijela i nožice. Njezina bliska rođakinja je poprečna flauta, koja se povijesno također ubraja u drvene puhačke instrumente, no danas se izrađuje od metala i nezamjenjiv je dio simfonijskih, puhačkih ili komornih orkestara.
Barokni i njemački hvat
Blokflaute se razlikuju najviše po načinu hvata: razlikujemo tzv. barokni i njemački sustav. Razlika u hvatu očituje se pri stvaranju tonova „f" i „fis".
Barokni sustav sviranja blokflaute proizlazi iz oblika instrumenata tog razdoblja. Nadovezuje se na hvat najstarijih drvenih puhačkih instrumenata, no u usporedbi s njima barokna blokflauta ima veći raspon. To duguje svojoj konstrukciji. Barokni sustav sviranja blokflaute ponekad se (neprecizno) naziva i engleski sustav.
U Njemačkoj su popularne blokflaute prošle temeljitu preinaku bušenja tonskih otvora. Tamošnji su proizvođači tako zahvaljujući serijskoj proizvodnji učinili instrument dostupnim široj javnosti, no flaute su tako istovremeno izgubile neka svoja tipična zvučna svojstva iz razdoblja baroka.

Ugađaj
Prema ugođaju blokflaute se dijele na sljedeće osnovne tipove:
- Sopranino blokflauta: ima među blokflautama najmanju veličinu i ugađa se u tonalitetu F
- Sopranska blokflauta: ugađa se u tonalitetu C
- Alt blokflauta: ugađa se u tonalitetu F
- Tenor blokflauta: ugađa se u tonalitetu C
- Bas blokflauta: ugađa se u tonalitetu F, jedina se notira u bas ključu i najveća je blokflauta
Kako odabrati flautu za dijete
Vrlo je važno da djeca od početka rade s kvalitetnim glazbenim instrumentom, a ne s imitacijom – igračkom. Za djecu predškolske dobi najprikladnija je plastična sopranska blokflauta zbog svoje trajnosti i iznimno jednostavnog održavanja. Drvene blokflaute zaslužuju više njege. No i njihovo je održavanje vrlo jednostavno, dovoljno ih je redovito nakon sviranja očistiti štapićem za čišćenje i barem dvaput godišnje lagano premazati prirodnim uljem.

Materijalna strana izrade flauta utječe na ugođaj, snagu i kvalitetu odsviranog tona. Treba razmisliti o tome koliko će dugo dijete ili početnik koristiti flautu. Dok neki materijali imaju tendenciju nakon dugotrajne upotrebe pogoršati kvalitetu zvuka, drugi je mogu još više poboljšati.
Najčešće korištena drva za izradu flaute su šimšir, kokos, ebanovina i palisandar. Blokflaute od bjelokosti nekada su bile visoko cijenjene zbog svoje trajnosti, no danas se zbog strožih kriterija zaštite prirode više uopće ne izrađuju.
Razvijanje ljubavi prema glazbi, glazbenoj umjetnosti i glazbenih sposobnosti pruža djetetu mnogo koristi. Osim što glazba dokazano podupire kognitivne funkcije mozga, sposobnost učenja, strpljenje i koncentraciju djece, može biti i prirodan put do njihova sretnog života.
