Eurorack od NANO: kako radi modularni sintesajzer

Modularni sintesajzer na prvi pogled izgleda kao ploča iz svemirskog broda. Hrpa gumba, deseci ulaza i preko svega toga špageti kabela koji vode niotkud u nikud. Upravo se zato mnogi u to ne upuštaju, iako bi htjeli, i upravo je zato Viktor iz benda Fvck_Kvlt u novu epizodu No Headroom ponio cjelovit Eurorack sustav marke NANO i prošao ga modul po modul.

Cijelu epizodu naći ćeš na našem YouTube kanalu, a imaš je i odmah ispod teksta. Niže rastavljamo što se u sustavu nalazi, što koji modul radi i kako se iz njega stvarno slaže beat. A kako je modular tema u kojoj se možeš izgubiti već na prvoj rečenici, krećemo od osnova.

Eurorack je format koji je 1995. definirao njemački Doepfer, a godinu dana poslije uz njega izdao i prvi sustav A-100. Nije riječ o marki ni o određenom instrumentu, nego o dogovoru o dimenzijama i napajanju, zahvaljujući kojem u jedan rack ugradiš module bilo kojeg proizvođača. Danas ih postoji više od 15 000 od više od 600 marki, od garažnih entuzijasta sve do Mooga i Rolanda.

Sve počiva na dva broja. Visina je uvijek 3U, dakle 128,5 mm, a širina se broji u HP, pri čemu je 1 HP = 5,08 mm. Kad dakle čuješ da case ima 104 HP, unutarnja mu je širina otprilike 53 cm. Sve ostalo povezuju obični 3,5 mm jackovi, i upravo je u tome glavna razlika u odnosu na uobičajeni sintesajzer ili analogni synth. U modularu ne postoji fiksni put signala. Što god i kamo god pošalješ, to će se i dogoditi, a odatle dolaze i sloboda i dojam kaosa na fotografijama.

Sustav u videu počiva na NANO CAIXA 104, dakle na caseu sa 104 HP, što je dovoljno za otprilike 10 modula, ovisno o njihovoj širini. Važno je da nije riječ o praznoj kutiji. Unutra već nalaziš napajanje za sve module, mikser, LFO, sample and hold, stereo izlaz i ulaz za dovođenje zvuka izvana. Preostaje samo dodati izvore zvuka i imaš gotov instrument, bez razmišljanja čime ga napajati.

Druga je prednost prenosivost. Mnogi module ugrađuju u stare putne kovčege, što ima svoju draž, ali case jednostavno zatvoriš i poneseš. Sustav se može spakirati spojen onako kako jest, na mjestu izvaditi i odmah svirati. Kod modulara, gdje rastavljanje i ponovno spajanje 30 kabela oduzme više vremena nego samo sviranje, to nije sitnica.

Temelj je NANO ONA, analogni oscilator. Upravo on proizvodi ton, sve ostalo s njim već samo nešto radi. U videu istodobno rade dva komada ONA, jedan za melodiju u višim registrima i jedan za bas liniju, pri čemu bas iz njega izlazi najuvjerljivije. Ima klasičan oktavni prekidač, ispod njega fino ugađanje i uz to FM ulaz, pa kad u njega dovedeš drugi signal, krene u zvukove koji s izvornom notom više nemaju mnogo veze.

Kad imaš ton, treba ga oblikovati, a za oblikovanje služi filtar NANO ST·FONT. Riječ je o stereo nasljedniku starijeg modula FONT, koji se može kupiti i zasebno ako ti je dovoljan mono. Na njemu podešavaš frekvenciju, rezonanciju i način rada, dakle propušta li donji, srednji ili gornji dio, a svaka od triju veličina ima vlastiti CV ulaz s atenuatorom, dakle s regulatorom jačine modulacije. Uz to ima offset za međusobno raštimavanje lijeve i desne strane te vlastiti drive. Ujedno je to modul uz koji se može presjediti cijela večer bez da spojiš išta drugo.

Treći u lancu je NANO ALT, četverokanalno pojačalo. Zvuči dosadno, ali upravo njime uravnotežiš da bas ne nestane, a melodija ne reže uši. Ima 4 ulaza, 4 izlaza i 4 CV ulaza, pa glasnoću svakog kanala vodiš naponom, a ne rukom. Četvrti kanal radi kao zbroj, dakle služi i kao mali mikser. Trebaš li punopravno miksanje, postoji i NANO Performance Mixer.

NANO SERRA je ovojnica, dakle ADSR. Ima 4 klizača kojima podešavaš koliko brzo ton nastupa, kako pada, na kojoj se glasnoći drži i koliko dugo odzvanja. Bez ovojnice imaš neprekidan ton, s njom dobivaš udarac, plohu ili bilo što između. Ručna tipka pokreće je i bez sekvencera.

NANO ARC je dvostruki generator funkcija i mirne duše bi mogao raditi i sam za sebe. Na njemu podešavaš uspon i pad zasebno za obje strane, biraš oblik krivulje i preko offseta pomičeš strane jednu prema drugoj. U praksi iz njega izvučeš i polagano valovanje u pozadini i posve običnu bas liniju, ovisno o tome koliko ga izokreneš.

Najviše posla u videu odradi NANO VCV Random. Ima 4 klizača, rate, probability, randomity i shape, dakle koliko se često nešto mijenja, s kolikom vjerojatnošću, koliko jako i kojim tijekom. Poslan u frekvenciju filtra, sustav počinje sam od sebe proizvoditi glitcheve i kretanje kakvo rukom ne bi izveo.

NANO OCTA je analogni bubnjarski modul u duhu 808. Ima 4 kanala, dakle bas bubanj, snare te zatvoreni i otvoreni hi-hat, pri čemu svaki ima vlastiti drive i uz njega svoje regulatore, primjerice kod bas bubnja ugađanje i odzvuk, kod snarea snap i šum. Svaki kanal ima vlastiti izlaz, uz to postoji zajednički stereo izlaz, a sve se može modulirati preko CV ulaza. Najviše veseli mute preklopka na svakoj stazi, jer upravo zahvaljujući njoj modul postaje instrument za sviranje uživo. U videu je naposljetku ostao neiskorišten, budući da je za jam bolje sjeo ritam stroj marke Erica Synths, koji je dobio zasebnu epizodu.

Cijeli rack pokreće mali koračni sekvencer Korg SQ-1, iako case ima vlastiti LFO i randomizator. Razlog je praktičan: sekvencer drži vrijeme i dijeli ga s ostatkom opreme na stolu. Iz oba ONA idu melodija i bas, pri čemu u filtar ST·FONT ide samo viša linija, dok je bas zaobilazi. Glasnoće se uravnotežuju preko ALT, slučajnost dodaje Random spojen u frekvenciju filtra, a rezultat ide kroz vrpčani mikser, na čijem auxu visi delay s SP-404 MKII. Za spajanje svega trebat će ti pristojna zaliha patch kabela.

Zanimljivo je i ono što je ostalo neiskorišteno. OCTA je ustupila mjesto Bullfrogu, a SERRA i ARC padoše na duljini videa. Viktor je dobio sustav, a da upute nije ni otvorio, 2 sata je po njemu kopao i iz tog je kopanja nastao beat koji u videu čuješ. Kod modulara to je posve uobičajen način učenja, jer teorija će ti reći što modul radi, ali ne i kako će zvučati kad ga spojiš u drugi.

1. Format je definirao Doepfer 1995., a njegov prvi sustav A-100 stigao je godinu dana poslije. Danas postoji više od 15 000 modula od više od 600 proizvođača, pa ne kupuješ zatvoreni ekosustav jedne marke.

2. HP je jedinica širine i iznosi 5,08 mm. Case sa 104 HP ima dakle unutra otprilike 53 cm mjesta. Prema tome računaj koliko modula stane.

3. Visina 3U, dakle 128,5 mm, ne dolazi iz glazbenog svijeta. Preuzeta je iz industrijskog standarda Eurocard za utične kartice i odatle dolazi i „Euro" u nazivu.

4. Ugađanje radi na načelu 1 volt po oktavi. Dovedeš li volt veći napon, oscilator skoči točno za oktavu više. Upravo zahvaljujući dogovoru o toj vrijednosti moduli različitih proizvođača razumiju jedan drugoga.

5. Ne postoji ispravno spajanje. Audio, upravljački napon i okidni impulsi idu kroz iste 3,5 mm jackove, pa zvuk možeš poslati tamo gdje se očekuje upravljanje i obrnuto. Većina zanimljivih stvari u modularu nastaje upravo tako.

U postavi osjetno nedostaje efektna jedinica, pa je delay morao doći izvana, sa samplera. NANO je pritom ima u ponudi, zove se FUM Stereo Effects Processor. Dobro će poslužiti i NANO CEQ, dakle tropojasni ekvilizator s kompresorom kojim se tijekom sviranja dotjeruju bas i visine. Ako sustav slažeš sam, upravo na te dvije stvari se ne isplati štedjeti.

Recimo to otvoreno, modular nije instrument za svaki dan. Viktor je DJ i vlastitu produkciju u studiju na njemu ne zamišlja, ali nakon 2 tjedna kod kuće priznao je da se dugo nije ovoliko zabavio i da bi sustav zadržao. Točniji opis modulara vjerojatno ne postoji. Ne kupuješ učinkovitiji instrument, kupuješ drukčiji način da dođeš do glazbe.

Najrazumnije je početi setom u kojem case i prvi moduli dolaze zajedno i odmah sviraju, a zatim samo dokupljivati ono što ti nedostaje. Hoćeš li ostati uz NANO ili početi miješati marke, posve je svejedno, jer Eurorack je standard i ništa te ne veže. Behringer je trenutno najjeftiniji put do prvih modula, Bastl Instruments rade Česi iz Brna i imaju vlastiti rukopis koji prepoznaš na prvi pogled, a Roland prenosi svoje klasične zvukove iz osamdesetih u modularni format. Ako samo kušaš i ne želiš uložiti mnogo, pogledaj one najpristupačnije, inače imaš cijelu ponudu modularnih sustava na jednom mjestu. Jednu stvar vrijedi riješiti prije sljedećeg modula, a to je slušanje, jer će ti na zvučnicima laptopa polovica onoga što filtar radi jednostavno promaknuti. Pristojne slušalice ili studijski monitori ovdje će učiniti više od bilo čega drugog. A ako je modular tvoj prvi ozbiljniji korak u produkciju, isplati se početi otraga, dakle s Kako početi s glazbenom produkcijom kod kuće, Kako se slaže beat i Kako urediti kućni studio.