Povijest fuzz efekata za bas gitaru

Cijelu priču o fuzzu i kompletan zvučni test poslušat ćeš u drugoj epizodi serijala StompStory s basistom Matejom Krivánkom. Pogledaj video na našem YouTubeu i napiši u komentare koji ti se fuzz najviše sviđa. Ispod ćeš naći cijelu priču i u tekstu te poveznice na sve testirane fuzz efekte.

Fuzz je nastao 1961. slučajno, kad je pri snimanju u Nashvilleu otišla elektronka u mikseti i bas je odjednom zvučao izobličeno i predivno.

Snimala se country skladba Don’t Worry Martyja Robbinsa, a bas solo svirao je Grady Martin na instrumentu Fender Bass VI. U preampu pulta pukla je elektronka i umjesto čistog basa začulo se grubo, srednje izobličenje. Basist je htio novu snimku, no producentu Glennu Snoddyju zvuk se toliko svidio da ga je ostavio na snimci. Skladba je postala golem hit i svijet je prvi put čuo fuzz.

Prvi fuzz pedal bio je Maestro FZ-1 Fuzz Tone od Gibsona iz 1962., uopće prvi efekt koji je ležao na podu i upravljao se nogom.

Glenn Snoddy sagradio je tranzistorski sklop koji je simulirao kvar elektronke i patent je prodao Gibsonu. On je proizveo 5 000 komada i čekao bombu. No marketing je pedal prodavao kao simulator puhačke sekcije i rezultat je bio tragičan. Godine 1963. prodala su se u svijetu četiri komada, a 1964. nula. Gibson je čak preostali sklop ugradio izravno u bas gitaru EB-0F, no i nje se prodalo samo 211 komada i danas je to raritet za tisuće eura.

Sve je promijenio svibanj 1965. Keith Richards iz Rolling Stonesa pronašao je u studiju odloženi Maestro fuzz i htio je njime samo naznačiti dionicu za puhačku sekciju. Umjesto toga nastao je riff skladbe Satisfaction, koji poznaje cijeli svijet. Keithu se zvuk fuzza nije sviđao, no bend ga je nadglasao i puhače više nikad nisu pozvali. Skladba je eksplodirala, Gibson je za mjesec dana rasprodao skladište i pokrenuo verziju FZ-1A, koje se prodalo više od 31 000 komada.

Novi zvuk otvorio je vrata generaciji koja se htjela izdvojiti. Za osam godina glazba se pomaknula od uglađenog Martyja Robbinsa sve do Jimija Hendrixa, koji je na Woodstocku odsvirao američku himnu na izobličenom Stratocasteru usred blata i proturatnog raspoloženja. Fuzz više nije bio samo efekt, nego glas vremena.

Big Muff je fuzz od Electro-Harmonixa iz 70-ih godina, koji je dodao masivne niske i beskonačan sustain, i baš zato je postao ljubimac basista.

Osnivač Electro-Harmonixa Mike Matthews htio je pedal za beskonačan sustain bez razderanih pojačala. Prvi je bio Triangle Muff i zanimanje za njega pokazao je i Carlos Santana. Nakon njega došao je Ram’s Head s manje srednjih, kojeg je zavolio David Gilmour iz Pink Floyda na albumima Animals i The Wall. Krajem 70-ih dobio je ikonični crveno-crni dizajn s grčkim slovom Pi i nakratko i op-amp sklop s agresivnijim zvukom, koji je volio Billy Corgan na Siamese Dream. U 80-ima je Matthews preselio proizvodnju u Rusiju pod marku Sovtek, gdje su nastali ruski Muffovi s ogromnim basovima. A u 90-ima je Big Muff stajao u središtu grunge vala, kad su Mudhoney izdali album Superfuzz Bigmuff, a Kurt Cobain iz Nirvane ga je upotrijebio na Nevermind. Cijelu obitelj naći ćeš među fuzz efektima.

Matej Krivánek snimio je fuzzeve kronološki, desetljeće po desetljeće, da čuješ kako se zvuk basa postupno mijenjao. Razlike su veće nego što bi očekivao.

Iz serije Big Muff od Electro-Harmonixa čuješ Triangle Big Muff Pi, J Mascis Ram’s Head Big Muff Pi, Ram’s Head Big Muff Pi, Big Muff Pi 2, agresivni Op-Amp Big Muff Pi, ruski Green Russian Big Muff, Nano Bass Big Muff i Big Muff USA. Modernu eru zastupaju Darkglass Duality Fuzz i Dunlop MXR M84 Bass Fuzz Deluxe. Svaki zvuči drugačije, od debelih srednjih do pile koja reže.

Slučajno. Godine 1961. pri snimanju skladbe Don’t Worry Martyja Robbinsa otišla je elektronka u preampu miksete i bas je odjednom zvučao izobličeno i predivno. Producent je taj zvuk ostavio na snimci i tako se rodio fuzz.

Maestro FZ-1 Fuzz Tone od Gibsona iz 1962., uopće prvi efektni pedal upravljan nogom. Zapravo ga je proslavio tek riff Satisfaction od Rolling Stonesa. Cijelu ponudu naći ćeš u fuzz efektima.

Za bas traži fuzz s blend gumbom koji zadržava niske, primjerice Nano Bass Big Muff, Dunlop MXR M84 Bass Fuzz Deluxe ili Darkglass Duality Fuzz.

Keith Richards njime je snimio Satisfaction, Jimi Hendrix ga je svirao na Woodstocku, David Gilmour iz Pink Floyda na Animals i The Wall, Billy Corgan na Siamese Dream i Kurt Cobain iz Nirvane na Nevermind. Fuzz stoji iza većine rock prekretnica.

Ne. Fuzz je najstarije i najekstremnije izobličenje, koje reže val gotovo u kvadrat i zvuči grubo. Overdrive je nježan, a distortion je negdje između njih. Razlike razmatra članak kako odabrati gitarski efekt.

Fuzz je efekt s možda najvećom pričom u povijesti. Pogledaj fuzz efekte od Electro-Harmonixa i Darkglassa, odnosno cijele efekte za bas gitaru i gitarske efekte. A ako još nisi pogledao cijelu epizodu StompStory 2, pokreni ju, tamo čuješ sve fuzzeve uživo.