cookies
Naši „kolačići” će za tebe biti ukusni
Kolačići na web stranici Muziker koriste se kako bi tvoj posjet uvijek bio ugodno iskustvo. Pristani na korištenje svih kolačića klikom na gumb "Suglasan sam" ili odaberi samo one koji ti se sviđaju u postavkama. Više informacija.
Suglasan sam
Odbij

Kako odabrati zvučnu karticu

05.10.2022
Čítanje na 4 min.
Juraj Haruštiak
S pojmom zvučna kartica će se prije ili kasnije sresti svatko tko svoju glazbenu produkciju želi dobiti u računalo i tamo dalje s njom raditi. Ovaj prijenosni hardver uređaj je označavan i kao audio prevodnik, audio zaslon, eksterna ili audio kartica ili jednostavno kartica. Naziv je varljiv, netko može pomisliti da se radi o tankoj kartici, ali prije se radi o kutiji s nekoliko priključaka i gumbima za upravljanje. Konektori služe za priključivanje mikrofona ili drugih audio uređaja na računalo.
Kako odabrati zvučnu karticu

Kako funkcionira zvučna kartica

Sama zvučna kartica je zadužena za prijenos analognog signala u digitalan oblik, s kojim računalo prilkom obrade dobro surađuje. Komunikacija može biti i obrnuta. Audio sučelje može digitalnu audio snimku iz računala transformirati u analogni format. Zvuk se zahvaljujući tome može slušati iz računala preko studijskih zvučnika – monitori – ili preko slušalice. Ako bi pokušali audio snimku slati iz računala direktno bez audio sučelja, rezultat bi bio vrlo loš. Računalo. doduše ima vlastitu zvučnu karticu, ali ona ne omogućuje kvalitetnu transformaciju signala iz analognog oblika u digitalan. Eksterna zvučna kartica, zahvaljujući ugrađenom predpojačalu mođe i pojačati signal na potrebnu razinu, s kojom će računalo moći dalje raditi. Znači, zvučna kartica ugrađena u računalo je pogodna za reprodukciju zvuka, ali za snimanje kvalitetnog zvuka nije pogodna.

Broj ulaza na zvučnoj kartici

Jedan od prvih kriterija na koje treba pripaziti prilikom odabira zvučne kartice je broj ulaza. Razlika je da li će se uređaj koristiti za snimanje jednog ili više instrumenta odjednom. Prilikom snimanja vokala će biti dovoljno audio sučelje s jednim analognim ulazom. Jednostavno pravilo: broj ulaza na uređaju mora biti jednak broju instrumenata koje je potrebno snimiti odjednom.

Specijalnu pozornost treba posvetiti snimanju električne gitare, Klavijatura ili bas gitare. Za ove instrumente preporučamo odabrati zvučnu karticu na kojoj je moguće predmetni ulaz prebaciti na režim visoke impendencie Hi-Z. Na ovaj način prekidač omogućuje tok maksimalnog mogućeg izlaznog napeća bez gubitaka.

Sledeća speciajlnost je snimanje kondenzatorskog mikrofona. Ovaj tip mikrofona može u usporedbi s drugim mikrofonima ponuditi najautentičniju snimku zvuka, ali zahtjeva specijalno 48 V napajanje, koje često zovemo i fantom napajanje. Večina audio kartica ovakvo napajanje omogućuje.

Mogućnost povezivanja zvučne kartice

USB zvučna kartica
Najčešći način priključivanja većine uređaja. Pogodnost je visoka kompatabilnost s običnim notebookom ili drugim prijenosnim računalom.

FireWire zvučna kartica
Pouzdaniji tip napajanja prilikom snimanja viđe kanala. Namijenjen za profesionalnije korištenje, ale njegova mana je niža kompatabilnost. Obično računalo nema FireWire port.

Thunderbolt zvučna kartica
Profesionalnije sučelje, koje omogućuje pouzdano priključivanje ciše kanala odjednom. Tehničko rješenje je rezultat suradnje Intela s proizvođačem Apple i čak je 8 puta brže od USB napajanja.

PCIe zvučna kartica
Instalira se direktno na osnovnu ploču računala i namjenjeno je profesionalcima.Može izbjeći neke procese konverzije i zato ne postoji skoro nikakva latencija.

Frekvancija sampliranja

Frekvencija sampliranja ili sampling nas informira o tome koliko samplova se povuče za jednu sekundu prilikom transformacije analognog signala u digitalan signal. Čim veći je taj broj, zvuk će biti kvalitetniji. Kod snimanja CD-a se standardno koristi frekvencija 44,1 kHz. Ovaj standard nudi i večina jednostavnih zvučnih kartica, ali vrhunske kartice mogu samplirati i na frekvencijama čak 192 kHz. Ovaj kriterije ne bi trebao biti mantra, pošto kvaliteta zvuka ovisi i od drugih kriterija. Može se reći da će snimka s 96 kHz zvuči bolje od snimke s 48 kHz,ali računalo za snimku treba čak dva puta više mjesta na disku. Profesionalci koriste studijo minimalnom frekvencijom 44,1 kHz. Kod konverzije digitalnog zvuka na analogni se koristi samo uzorak najnižeg i najvišeg dijela zvučnog vala. To znači da snimka snimljena u 44,1 kHz kvaliteti može reproducirati frekvenciju na razini približno 22 kHz. Znači još uvijek puno više nego je ljudsko uho sposobno čuti.

Dubina bita

Ovaj kriterij bitno utječe na krajnju dinamiku zvuka. Može se reći da čim je broj bitova na snimci veći, time će biti veći i dinamički raspon. Standardni CD je snimljen u kvaliteti 16 bitova. Pošto 1 bit odgovara 6 dB, dinamički raspon snimke na ovom CD-u je 96 dB. Potrebno je računati s time da će se dio ovog raspona izgubiti u elektornskom šumu uređaja a ostatak neće zvučati dobro, tiši dijelovi će zvučati glasnije. Audio kvalitete 24 bitova će biti kvalitetnije i smatra se minimalnim standardom kvalitete za profesionalce.

Sumarizacija

Zvučna kartica je uvjet da bi kućni studio ili prostorija za probe mogli postati studio za snimanje. Obavezna oprema svakog majstora zvuka i svakoga tko želi napraviti kvalitetnu snimku je njen softver za snimanje i kvalitetan audio kabel koji će spojiti audio sučelje s računalom i instrumentom, mikrofonom ili slušalicama.

Zvučnu karticu je potrebno odabrati prema broju instrumenta, koje će se snimati odjednom. Prilikom odabira treba uzeti u obzir i to kakav priključak omogućuje računalo ili notebook. Najčešći, ujedno i najomiljeniji tip je zvučna kartica s USB konektorom.

Kvalitetu snimke određuje i frekvencija sampliranja i dubina bita. Minimalan standard je uređaj s frekvencijom 44,1 kHz i 24-dubinom bita.


Zvučne kartice